Page 18 - Dišpet

DIŠPET
POGOVOR
Koliko nas može iskreno reći da radimo ono što volimo ili još zamršenije od toga, koliko nas može reći da radimo ono što je naš poziv? Kad perfidna zamka životnih “moranja“, okolnosti i odgovornosti isplete svoju mrežu - mušice u našim glavama bivaju lako uhvaćene, dok se mi postavljeni u okvire „normalnog“ kompromitiramo, jer većina nas bira lakši put.
Nela to ne radi. Ona jednostavno ne pripada većini. Oduvijek je znala što želi i znala kako do toga doći - radom, borbom i odricanjem! To je zaboravljena, gotovo viteška osobina. Poziv socijalne radnice obavlja sa gotovo destruktivnom dozom empatije. Onom dozom koja naknadno postavlja pitanja. Ta ista pitanja ponavljaju se u njenim pričama tako da se svi pomalo nađemo suočeni sa istim izazovima, ali svatko od nas sa vlastitim zaključcima. U nekim dijelovima ove knjige jasno se osjeća frustracija nemoći i hijerarhijske sputanosti da se napravi i više, ali to je za neku drugačiju vrstu tekstova.
Istina koju vidim u knjizi je ista ona koju gledam svakodnevno. Nela sve radi istim intenzitetom, u „šestoj brzini“. Ova moja nježna i snažna račica nikad ne hoda postrance nego tvrdoglavo juriša na problem koji nema izbora nego pred njom predati bitku. Istom snagom predaje se obitelji, puna nježnosti i razumijevanja, vjere i strpljenja za najsporiju goru polovicu koja je ikad hodala planetom.
Da ne dužim, ovo je knjiga koju morate imati, od žene koju vrijedi poznavati, sa tematikom koju je potrebno istražiti.
Volim te jube!
Darko Turković, suprug
132