Page 14 - Obitelji s ljubavlju

ko da se mi u Žižonji uopće ne stignemo upoznati. Unatoč tome ja sam uspio zaviriti u dobar dio stanova i mogu reći samo jedno: vidiš jedan stan, vidio si ih sve. Svi su slični i gotovo svi pate od prenatrpanosti, kroničnog začepljenja i kroničnog pomanjkanja kućnih ljubimaca. Sve sami regali od poda do stropa, kreveti koji se spuštaju iz ugrađenih ormara ili izvlače iz najnevjerojatnijih zamislivih mjesta, balkoni puni vrtnih garnitura i roštilja. Svaki je stan, kao i naš, na neki štos povećan još za jednu izbu, koja se uvijek zove dječja ili spavaća soba, i iz nekog razloga ni jedna od njih nema prozor. Svi koji nam dođu u posjet uvijek se čude kako smo se to odlično dosjetili. Kako preda mnom nitko nikada ne pita kog smo se to vraga tako odlično dosjetili, ja još uvijek nemam pojma o čemu se tu točno radi i ne znam točan odgovor o toj dosjetki.
No uglavnom, tako pretrpan, taj naš Žižo stenje pod teži- nom svih tih stvari i adaptacija i kad ja uletim u životno raz- doblje građevinarstva, gradit ću nebodere tako da ih polegnem a ne stojećki, da im olakšam svu tu unutarnju težinu i muku koju svakodnevno zbog nas armirano-stoički podnose. Ako sam zbog nečega sretan, zadovoljan i ponosan, onda je to s razlogom i prije svega zbog mog nebodera.
Mi smo se, kao što već znate, smjestili na četvrtom katu, što je gotovo idealna pozicija ako se liftom spuštaš s dvanaestog kata. Inače je totalna pušiona i bez veze. Ako kreneš odozgo, pri- je si vani nego unutra, a ako nema struje, onda tabanaš lijepo na četvrti kat dok se svi oni s petog kata i naviše, zbog nemogućno- sti dosezanja svojih staništa prouzročene negativnim utjecajem zdravstva, razmile i rasele po nižim katovima u trajanju kvara lifta. Kako se lift često kvario, jedan je striček, po zanimanju student, na taj štos neprestanog muvanja po tuđim stanovima če- tiri godine živio u našem Žižonji, sve dok nije završio nekakvo
14