Page 16 - Obitelji s ljubavlju

gradskih sirena za oglašavanje opće opasnosti, najavljujući jedan poguban rat koji će tolike živote izmijeniti, a mnoge i odnijeti sa sobom, i koji je odmah započeo s divljačkim uništavanjem, jer kad smo nakon dva sata izmilili iz skloništa, mogli smo jedino konstatirati da je meso na roštilju potpuno uništeno. Nisu ga više htjeli jesti ni kućni ljubimci tipa pasa lutalica.
Uglavnom, kad je grad zaurlao kao da ga crni vrazi gone, ja sam se od siline straha i panike zasrao poput grlice. I dok su drugi prašili u podrum, moja obitelj je sa mnom jurila na četvrti kat da mi promijeni rezervne dijelove i ukloni novonastalu štetu. Možda je to danas nekome smiješno, ali tad sam imao tek devet kuka, ej devet kuka, i to mi je bio tek prvi rat.
U podrumu je bio tajac, neki su se molili, neki tiho plakali, a meni je u crijevima i želucu kruljilo kao da sam progutao svjet- sko prvenstvo u fliperima ili kao da u zubarskoj čekaonici čekam na odgovaranje iz matematike. I u takvom raspoloženju i stanju ja sam, po cijenu života, morao svako malo prašiti na četvrti kat zbog probave i njezine loše prilagodbe u smislu učestalosti. Kako sam ja jedini svako malo izlazio i ulazio u sklonište, u tim sam prvim uzbunama bio veza s vanjskim svijetom, jedini izvor in- formacija, koliko sam informacija uopće mogao prikupiti vireći kroz prozore s četvrtog kata. Uglavnom, nakon svakog mog iz- vještaja atmosfera je bila sve tmurnija i tegobnija i djeca su već glasno ridala, a starice lelekale, jer nije mala stvar da padobranci vrše zračni desant na Gornji grad, da je sjever čitav u plamenu, da mrtvi od snajperista leže na sve strane, da je na šestom katu netko zaboravio zatvoriti prozor, a na balkonu na osmom rublje. Malo sam čak i pretjerao jer su u strahu velike oči, pa je stari otišao pogledati što se to vani doista zbiva i kako to da se pred našim Žižom vodi nesmiljena borba prsa o prsa, a u zgradi se uopće ništa ne čuje.
16