Page 17 - Obitelji s ljubavlju

Poslije me nitko više nije ništa pitao i uopće ih nije impre- sionirala moja hrabrost u svezi s cijenom života pod svaku cije- nu i probavnim smetnjama, a vezanim uz četiri kata nadljudskih napora.
***
Onaj moj najveći prijatelj, koji se doselio neposredno prije rata, u tom trenutku doseljenja još nije pojma imao da ga osim stanarskog prava iščekuje i jedno dugo i toplo prijateljstvo pa je više vodio brigu o tome kako da mu stvari odnesu u njegov stan na dvanaestom katu a da mu baš sve putem ne pokradu i ne polupaju.
To je bio jedan zapušten slučaj stana zbog pravno-imovin- skih odnosa jer je u njemu dva mjeseca i četrnaest dana stanovala jedna mrtva osoba pa je sve do trećeg kata smrdjelo da poludiš, a nitko da se dosjeti jadu. Tako se sad više nikako nije moglo znati čiji je taj stan jer mrtvaci ne odgovaraju na pitanja. Na kraju ga je dobio moj prijatelj, i ja mogu reći zasluženo, a dobio ga je samo zato jer je izgubio vid, što ti je velika prednost kad se stanovi dijele šakom i kapom, pogotovo na dvanaestom katu. Jer, on se nema tu čega bojati kad pogleda dolje niz visinu, budući da mu je svejedno gledao on gore ili dole. Ionako ne zna kud gleda.
Sljepilo vam je jedan veliki i nezahvalan porok koji se is- poljava u otežanoj orijentaciji kretanja u prostoru, pa se slije- pac, kako ne koristi vid, kreće kroz prostor i vrijeme isključivo s pomoću sluha i opipa i tu je u nenadoknadivoj prednosti pred ostalima, budući da si je te organele u tu svrhu dao maksimalno podmazati i razviti do neslućenih razmjera. Još se služi i nogama. Opip si produžuje pomoću dugog ticala bijele boje, koje se kod njih zove sljepački štap. To je štap koji se u nepotrebnim prilika- ma, ili kad ne služi svrsi, povlači u sebe, pa ga možeš metnuti u
17