Page 21 - Obitelji s ljubavlju

i snuždena pred povratak na ratište, zaboravila na naš slučaj jer su imali puno važnijeg posla u borbi s neprijateljem nego rješa- vati ovakve gluposti. Kako nas je neprijatelj napadao sve s nekim banditima, lopovima i kažnjenicima, onda smo ih mi dočekivali s policijom, čega su se oni najviše bojali.
Moja obitelj se u tom, iznenada nastalom krimiću nije imala čega bojati jer dragocjenosti nismo imali. Jedino što je kod nas ustvari bilo dragocjeno bile su uspomene na sretne dane koje su sad tako duboko pohranjene u nama da smo ih se već i sami jedva prisjećali, pa stvarno nismo imali ni jedan jedini razlog za brigu.
A ti sretni dani, to je sunce moga sjećanja. Stari i stara pod ruku, idu doma iz dućana; stari ponosan kao labud dok mu fren- dovi s kartanja dovikuju da je papučar i papak i mjere mu izdr- žljivost dodatnim pokudama; stara sjaji od sreće, a iz vrećice se sretno naviruje majoneza u tubi i sladoled u kornetu. Ja istovre- meno slobodno i bez povodca trčkaram oko njih dok se stara ne sjeti da i ja postojim pa mi pruži ruku zbog nasrtljivog prometa. O tome bi se danas mogao snimiti film, da se ljudi malo rasplaču i zbog filma a ne uvijek samo zbog rata. Sad s četrnaest kuka mi je to jasno kao dan, a onda mi se, zamislite, sve to skupa činilo bez veze i čak me malo bilo i sram, a neki vele i stid, radi staraca. Tko pobogu u tim godinama hoda naokolo zajedno i još ruku pod ruku. Bez veze.
Ili dok stara gaca među gredicama, što predstavlja površin- ski iskop sloja zemljine kore, gdje ništa drugo ne uspijeva osim korova i možda donekle povrće, a stari na prvoj crti ograde na vrtnoj klupici tamani gemište i frendove u beli, ja nesmiljeno uživam u toj sreći iz sigurnog prikrajka, dobro pazeći da me stara ne spazi i ne natjera plijeviti korov. U beli je stari imao ime, zvali su ga Dečko, što bi s obzirom na njegove rane tridesete bio čisti cer, ali s obzirom na belu vrhunac, jer vam je to u beli najveća
21