Page 22 - Obitelji s ljubavlju
P. 22
karta. To je čisti generalski časnik, možda i sam dočasnik ili kako se već zove vrhovnik u belotu.
Ili dok se motamo po stanu i ne znamo što ćemo, dođe je- sen, stara odmah metne peći kestene, koji se svi do jednoga sami otvore jer pametniji popušta, a ja staroga ulovim u neopreznoj opuštenosti pa ga nagovorim da pristane i da se usidri uz stol za kartanje. Vani fijuče vjetar, lišće leti, a u našem stanu i dušama toplina i milina na sve strane. Stari Crnog Petra ne karta, ja belu ne znam, jer imam premali raspon ruku za toliki broj karata, pa onda obično šnapsamo. Čim su kesteni pečeni, a cijeli neboder dimom i mirisom bude upozoren na to što smo si učinili, uklju- čimo i staru. Ja malo varam, pa zovem dvadeset s herc babom i kara kraljem, ili obratno, ili pokušam s kraljem i dečkom u istoj boji, a stari se pravi da ne vidi, stara stvarno ne kuži i tako uvijek mora iznova miješati i tu nema popuštanja jer su kartaška pravila gruba i okrutna.
− Auzmeš mama, auzmeš, nisi poštovala boju!
Tko gubi, taj miješa i fertig. Poslije još stari i ja bez imalo grižnje savjesti zadovoljno i vrlo poticajno prdimo koristeći ke- stenje kao pogonsko gorivo jer smo s jedne strane pobjednici, a pobjednik može sve, a s druge strane, neboder smo dimom i mi- risom pečenog kestena već upozorili što im se sprema, a samim tim ih i na sve pripremili.
Nas na ovaj prokleti rat nitko nije ni upozorio ni pripremio.
Onda se još navečer zavučem u krevet, a stari i stara sve se natječu tko će mi od njih dvoje poželjeti lakšu noć i ispričati ljep- šu priču. Nakon nekih priča i po dvije se noći nisam usudio oka zatvoriti. I pusa za kraj. Stvarno ima nekih trenutaka kad poželiš da zauvijek ostaneš mali. I sad mi, starom konju, zasuzi oko kad se toga sjetim. Sva je sreća da se danas veselim rođkasu, inače bih iz punog grla odtulio bar jednu opću opasnost.
22