Page 22 - Obitelji s ljubavlju
P. 22

karta. To je čisti generalski časnik, možda i sam dočasnik ili kako se već zove vrhovnik u belotu.
Ili dok se motamo po stanu i ne znamo što ćemo, dođe je- sen, stara odmah metne peći kestene, koji se svi do jednoga sami otvore jer pametniji popušta, a ja staroga ulovim u neopreznoj opuštenosti pa ga nagovorim da pristane i da se usidri uz stol za kartanje. Vani fijuče vjetar, lišće leti, a u našem stanu i dušama toplina i milina na sve strane. Stari Crnog Petra ne karta, ja belu ne znam, jer imam premali raspon ruku za toliki broj karata, pa onda obično šnapsamo. Čim su kesteni pečeni, a cijeli neboder dimom i mirisom bude upozoren na to što smo si učinili, uklju- čimo i staru. Ja malo varam, pa zovem dvadeset s herc babom i kara kraljem, ili obratno, ili pokušam s kraljem i dečkom u istoj boji, a stari se pravi da ne vidi, stara stvarno ne kuži i tako uvijek mora iznova miješati i tu nema popuštanja jer su kartaška pravila gruba i okrutna.
− Auzmeš mama, auzmeš, nisi poštovala boju!
Tko gubi, taj miješa i fertig. Poslije još stari i ja bez imalo grižnje savjesti zadovoljno i vrlo poticajno prdimo koristeći ke- stenje kao pogonsko gorivo jer smo s jedne strane pobjednici, a pobjednik može sve, a s druge strane, neboder smo dimom i mi- risom pečenog kestena već upozorili što im se sprema, a samim tim ih i na sve pripremili.
Nas na ovaj prokleti rat nitko nije ni upozorio ni pripremio.
Onda se još navečer zavučem u krevet, a stari i stara sve se natječu tko će mi od njih dvoje poželjeti lakšu noć i ispričati ljep- šu priču. Nakon nekih priča i po dvije se noći nisam usudio oka zatvoriti. I pusa za kraj. Stvarno ima nekih trenutaka kad poželiš da zauvijek ostaneš mali. I sad mi, starom konju, zasuzi oko kad se toga sjetim. Sva je sreća da se danas veselim rođkasu, inače bih iz punog grla odtulio bar jednu opću opasnost.
22




























































































   20   21   22   23   24