Page 24 - Obitelji s ljubavlju

Rat je postajao sve bjesomučniji, ali smo mi usprkos ratu i na- dalje bili i žrtve školskog sustava, a poglavito ja. Nikome nije palo na pamet da, na primjer, prekine školovanje dok traje rat, na što sam ja osobno upozorio ravnatelja kad me ulovio da pušim u zahodu, već su nas i nadalje rešetali kao da smo na prvoj liniji obrane, pa su moji prijedlozi u tom pravcu ostali bez odgovora. I tako, dok su drugi učili, ja sam se morao, često i protiv svoje volje, skitati u svim smjerovima i na sve strane i tražiti veze za podupiranje mog prijedloga, a samo da nas nekako izvučem iz školskog zarobljeništva, ali je sve to bilo bezuspješno i uzalud i nigdje ih nisam našao. Gdje su danas pojma nemam, ali vidim da je isti slučaj i s mojim starim; ni taj blage veze nema.
Iako je moja škola bila sasvim blizu našeg nebodera, ništa to meni nije pomagalo, pa se ni uz rekordne dosege nikako nisam uspijevao dokopati četvrtog kata. Kad me urlik zatekne u školi koju prodrma do temelja - jer je jedna sirena, i to upravo ona koja se derala najglasnije u čitavom gradu, stanovala baš u njoj - meni se cijedilo niz nogavice već na Žižinom ulazu ili najdalje do dru- goga kata. Rat je jedna jako ružna stvar i potpuno se krivo misli da je rat samo za ljude jakih živaca i da je to rat živaca. Ne radi se tu ni o kakvim živcima, ni o slabim ni o jakim, nego je ključni problem u probavi. Rat je samo za ljude s jakom probavom i na- dasve jakim želucem koji sve to može podnijeti.
I tako sam ja ratovao osvajajući, i po cijenu vlastitog života, svako malo, tu čuku na četvrtom katu i tamo se, ili pak negdje
24