Page 26 - Obitelji s ljubavlju

sunčane naočale na nosu, krunica oko vrata i kalašnjikov preko ramena.
− Jel’ to negdje traže dublere za Clinta Eastwooda?
− Ne, to on ide u rat!!!
− Tata, pa jesi ti lud? Pa ti uopće nisi služio vojsku! Pa ti
pojma nemaš čemu služi to što imaš na ramenu.
− Valjda zna, jer je na to što nosi na leđima potrošio čitavu
našu ušteđevinu.
Stari je samo ponosno i ratnički pobjedonosno šutio, kao
i svi toliki ratnici koji su prije njega već prošli kroz povijest, a prije toga se također morali dostojanstveno oprostiti od svoje obitelji koja je to vjerojatno prihvaćala s istim žarom i oduševlje- njem poput moje stare.
− Idiote jedan, pa jesi li ti uopće svjestan što nam radiš; što će biti s nama ako stradaš; misliš da će se itko išta pitati ako se ne vratiš; misli bar na dijete, ako ti već nije stalo do mene!!
Utješen ovim toplim riječima podrške, stari je samo šutio, a od stare sam doznao da se on o tome dogovorio s onim svojim luđacima s kartanja, jer oni kao više ne mogu čučati po rupama ko štakori i bespomoćno gledati neprijatelja kako osvaja i ruši naša sela i gradove, i da bi tako trebao učiniti svatko kome je domovina bar malo u grudima. Malo je ljudi u to vrijeme nosilo domovinu u svojim grudima i uglavnom su bili skloni da ju nose u tuđim.
Zazeblo me i stisnulo oko srca i sigurno bih sa svojih de- set godina dva mjeseca i jedanaest dana presvisnuo od tuge kao tužna vrba da nisam vidio kako mu iz džepa traper jakne viri špil karata, pa mi je odmah postalo jasno da je to stari opet izmislio neki štos i staroj prodao foru kako bi mogao s frendovima, zva- nim lešine, preko vikenda negdje u miru kartati belu. Zato sam se samo lagano povukao u WC i za svaki slučaj, a iz čiste predo- strožnosti, iz petnih žila zapjevao s Đukom.
26