Page 27 - Obitelji s ljubavlju

Poslije se ispostavilo da to nije bila nikakva zajebancija i da je naš stari među prvima otišao u rat, kao što je još donedavno pri svakoj uzbuni među prvima jurio u sklonište. Ništa se njega više nije ticalo: ni posao, ni moja škola, ni tko će me sad odga- jati. Dobro, ostala mi je još stara i ulica, ali i mamini problemi. Ispalo je da on ima jak obrambeni nagon i da odjedanput mora ići, i gotovo. Ulovila ga domovinomanija i nismo ga mogli zadr- žati koliko god da plakali, i stara i ja smo plakali koliko da god, ali ništa nije pomoglo, stari je ostao nepokolebljiv - zagrlio me i jedva čujno prozborio:
− Čuvaj si mamu, sine!
Sav je uplakan i uplašen odjurio da se iskali na neprijatelju. Naš rat, to vam osobno mogu posvjedočiti, stvarno nisu dobili junaci.
***
Poslije sam se još više družio sa Sljepkom, svojim najvećim prijateljem jer sam mu sad već mogao puno pričati i o ratnim podvizima moga starog, njegovim frendovima, naoružanju, mr- šavim uspjesima i značajnim neuspjesima, jer svaki je početak težak, što je Sljepku pričinjalo veliko veselje i zadovoljstvo u njegovu mraku. Unatoč Sljepku, stari mi je tako divljački ne- dostajao da sam počeo mucati, a što su sad već svi primjećivali, premda se ni dotad nisam tečno, čistokrvno i školski izražavao. Najdalje do –3.
Mucanje ti je u svakom slučaju puno praktičnije od sljepoće jer mucanje se ne uključuje uvijek nego samo kad govoriš. Kad šutiš, kompletno je isključeno, dok je sljepoća uključena non- stop, čak i po noći, tako da ne vidiš ni sanjati. I dok je taj odlazak nas, staru i mene, tako divljački pogodio i izbacio iz kolotečine, neprijatelje nije čak ni zabrinuo, a kamoli zaplašio.
27