Page 31 - Obitelji s ljubavlju

***
Stari je dolazio s ratišta svaki drugi vikend da se opere i naspava, ali se to u svrhu moje terapije mucavosti pokazalo kao apsolutno nedostatnom dozom.
− Što je to za ime Božje, naš mali sad još i muca!
Začudio se stari kad sam ga pppoooozzzzdravio.
− Kako misliš što? Mali muca sve što se može mucati!
− Pa zašto zaboga?
− Zato što ne govori tečno! Evo ti pa čitaj!
I stara izvadi recepte i sve ostalo iz čega se vidjelo da je u
pravu kad ga moli da se ostavi rata, i već ako ne zbog nje, da se barem onda vrati zbog mucanja. Navodno, tako bar tvrdi stari, moguće je dobrovoljno otići u rat, ali se nije moguće dobrovoljno iz njega vratiti, inače bi on, časnu nam riječ daje, već treći dan bio kod kuće. I tu su počele prve prave svađe u mojoj obitelji. Stara je tvrdila da se, dok budale ratuju, drugi šeću po gradu i ma- sno zarađuju, i tukla po starom sve takvim i sličnim neoborivim argumentima pa je svađa postajala sve glasnija i glasnija i svašta bi se tu još moglo čuti što nije za moj uzrast da se ja u svoje skro- vište nisam sjurio brzinom uzbune. Kad sam se vratio, atmosfera je bila turobna i ništa se od starog nije moglo doznati u smislu velikih uspjeha, osim da kartaju belu, hodaju po Velebitu, da ih dobro hrane, a stara je dodala da, koliko vidi, odlično ih i poje.
Kao da ga je u živu ranu taknula.
S takvim izvještajem ja nikako ne bih mogao pred oči mom prijatelju Sljepku pa sam izvještaj odlučio kititi kao božićnu jel- ku, vješajući na njega kojekakve zgode i nezgode. O kartanju nisam ni pisnuo jer činilo se kao da se s tim neprijateljem tamo ratuje u belotu, pa im je moj stari toliko važan da ga i nakon mje- sec dana još uvijek trebaju.
31