Page 36 - Obitelji s ljubavlju

li lopta ili ne ide prema mom golu, nego sam se ravnao jedino prema tome da li me gleda Marina. Tekmu smo izgubili s dvo- cifrenim rezultatom (12:4), ali, iako smo izgubili tekmu, ja sam osvojio Marinu u području njezine pažnje i to do te mjere da je skupila dovoljno hrabrosti da mi priđe i da me pita zašto i drugi nisu igrali graničara, nego samo ja, koji sam se tako vješto bacao i izmicao svakoj lopti. Samo sam mudro šutio, vidim da sam je dosta razveselio kao golman i da je ne moram još dodatno nasmi- javati mucanjem.
Odjurio sam kao munja u skrovište, glasno zaridao “Hrvati- ne” i pustio da mi moje drage lutalice ližu krvava koljena i lakto- ve, dok mi je sveopća tuga prelijevala izdržljivost.
Poslije sam se u parku tješio bombonima svog prijatelja Sljepka koji me prvi put nije ništa ispitivao jer je i sam prisustvo- vao utakmici, i mada se nije imalo što vidjeti, imalo se, bogme, svašta čuti.
Gubili smo redovito, što god ja na golu izvodio, jer su oni jednostavno bili značajno jači u kondiciji, koju su čuvali pohra- njenu u pričuvama, i iz tog razloga svaki čas vršili izmjene. Mi bismo se već vukli kao prebijene krepotine, a oni su i dalje jurili kao navinuti. To ti je čisti primjer kad se veli tri na jednoga, kao što je bio i slučaj u našem ratu. Ni to im nije bilo dosta, nego je još za njih centarfora igrao jedan Dado, koji je trenirao veliki nogomet u Lokomotivi i koji je bio nezadrživ u smislu držanja i bezosjećajan u pogledu zabijanja golova, respekta prema mojim godinama i mojoj vezi s Marinom. Budući da sam odmah uočio, jer kao golman imaš najbolji pregled, da tu neće biti kruha dok god ovaj gad igra za njih, bilo je očito da treba nešto smjesta po- duzeti. Što ja nisam nakon toga sve pokušavao da mu starog po- spreme u vojsku, kad već dobrovoljno neće. Od toga da sam mu (starom naravno) sam sročio i slao vojne pozive, pa do toga da
36