Page 45 - Obitelji s ljubavlju
P. 45
baš ničega sjetiti, samo stari ili stara pitaju kako je danas bilo u školi i evo ti odmah dobrog razloga za svađu. Oko novca nikad.
Moj stari ima zlatne ruke koje ću, nadam se, od njega nasli- jediti kad on jednom umre, jer za sada imam samo dvije lijeve. Reklo bi se: što oči vide, to ruke naprave, što ja nikada ne spomi- njem pred Sljepkom jer se uvijek mora voditi računa o izgovoru, zbog niza teških uvreda na tuđi račun a iz dobre pobude. Dok stari nije ratovao, išli smo okolo po naselju i stalno nekog vraga popravljali. Naše naselje vam je bilo strašno pokvarljiva roba i tu se pod milim Bogom sve kvarilo. Od automobila, pa do svih ostalih stvari, aparata, alata, usluga, pa je čak bilo i puno pokva- renih ljudi, na što je moja stara vrlo često upozoravala, ali se mi u to nismo upuštali. I za takvo jedno naselje su vam zlatne ruke bile sam dar s neba. Pritom smo nešto i zaradili. Ja sam starom u tim poslovima bio desna ruka, usprkos moje dvije lijeve ruke, i to desna ruka od neprocjenjive vrijednosti. Ja sam zasigurno bio najbolji majstor u čitavom naselju u poslu koji se zove: dohvati, pridrži, pripremi, prihvati, donesi, izvadi, pospremi i stari je zbog tog razloga radio isključivo sa mnom. Što se naselje jače kvarilo, to smo mi imali više posla, pa se tu i sve bolje zarađivalo i tako sam ja uz starog naučio zarađivati i cijeniti novac.
Evo kako sam upoznao vrijednost novca.
Popravljali smo neka vrata iz područja bravarije i, zbog ne- kih komplikacija koje su vam sastavni dio svakog posla, posao se otegnuo do unedogled. Cijeli dan smo već radili kao marva i stari me toliko trebao da me svako malo na sve strane dozivao. Na kraju - kad je već i vlasnik pomalo gubio živce, da gdje sam, pa mu se radi toga i vrlo vjerojatno već činilo da posao nikad ni neće biti završen - mi smo ipak uspjeli sve pošteno i na vrijeme završiti. I onda ono najslađe – obračun. Kad je stari opalio dvje- sto kuna, meni se zavrtilo u glavi, ali je gazda, sav sretan da nas
45