Page 49 - Obitelji s ljubavlju

− Pa je li znao?
− Nije, ali ga je putem naučio jedan od četnika.
− Svaka čast tvom starom. Pa on je, osim Đuke Čajića, jedi-
ni pravi heroj kojeg ja poznam, ako je sam sve te četnike polovio i dopremio do Zagreba.
− Pa nije baš sve dopremio. Trojica, koja nisu bila dobro svezana, ispala su mu odmah negdje na samom početku, dok se još učio voziti. Onog što ga je učio voziti i još dvojicu je putem zamijenio za dvije šteke Marlbora. Trojica su se predomislila i zaključila da to nije njihov rat i više nisu ni pod koju cijenu htjeli biti četnici pa ih je stari pustio doma, a trojice se nikako nije mogao riješiti, jer da nisu nikad bili u Zagrebu, a budući da su iz Donjeg Lapca, Bog zna da li će im se ikada više ukazati takva dobra prilika.
− I gdje su sad ta trojica?
− Vjerojatno u Donjem Lapcu jer, kad su ušli u Zagreb i kad je pokraj njih projurio tramvaj, tako su se isprepadali da su poskakali s džipa i zbrisali u strahu glavom bez obzira. Na kraju nam ni jedan jedini nije ostao da nam bar malo posprema po kući i da meni piše zadaće. Jedino što je od svega ostalo to je onaj prekrasni terenac ispred naše kuće.
Naravno da su odmah svi nahrupili van iz škole da vide ratni plijen mog starog, tako da je Pitagora, kad je ušao u razred, ma- tematiku predavao samo curkama. A ono pred našom kućom se tamnoplavi terenac Mitsubishi s kromiranim odbojnicima svijetli na suncu do te mjere da ga ne možeš u oči pogledati i čeka moju škvadru da im pobudi zavist i ljubomoru do neslućenih razmjera. Može se reći da je to bio moj najveći trenutak ratnog trijumfa.
A trijumf, nažalost, u mojoj obitelji ne traje dugo.
Budući da nisam imao ključ od auta, ovi moji su se počeli verati po autu kao da je rodio prvim trešnjama i taman kad se
49