Page 50 - Obitelji s ljubavlju
P. 50

debeli Ivica objesio za retrovizor, džip je iskolačio oči, počeo žmirkati i svjetliti i zavijati kao da su mu avioni nad glavom, tako da sam ja, odjurivši na WC, razmišljao da koji je to vrag u ovom gradu i mojoj obitelji da sve živo, osim frižidera, tuli i zavija i na- goni me na četvrti kat. Stara se dere po danu, stari zavija po noći, televizor i radio čim ih upališ, škola i grad kad im se prohtije, vrata cvile da te jeza podilazi, a evo, sad je i auto počeo zavijati iz čistog inata, kao da ga kolju i eno ga gdje još uvijek zavija. Moji gelipteri su također svi redom zbrisali glavom bez obzira i posakrivali se kuda koji, a čitava škola je nahrupila na prozore da vidi tko to u pol bijela dana krade aute. Tko? Isti onaj koji krade i dragocjenosti.
Poslije sam škvadru uvjerio da je to bilo zbog toga što me džip još dovoljno ne pozna i da je pomalo prestrašen i divlji, ova- ko sam i u tuđem gradu i da smo možda malo i mi krivi kad smo onako iznebuha i naglo banuli i počeli se verati po njemu. Tko se ne bi prepao. Vidjet ćete zato sutra kad dođem s ključevima.
Sutra je neki gospodin pred cijelom mojom škvadrom, koja mu je prijetila policijom ako i dalje nastavi prčkati po tuđem autu, natovario džip stvarima, ukrcao svoju obitelj i nastavio put iz Hercegovine prema Austriji a da se njih nije udostojio ni po- gledati, pa sam ja morao teška srca priznati da sam auto jučer kasno navečer morao prodati baš tom tipu jer se džip nikako nije mogao ukrotiti, pripitomiti i naviknuti na mene. Nisu mi baš pre- više vjerovali.
***
Srećom imam Sljepka. Opet smo se sreli u samoposluživa- nju. Ja sam svoj poraz utapao u “Snjeguljici”, a Sljepko je petljao nešto oko reflektorica. Bio sam siguran da je kupuje za mene, jer, oprostite, kog će vraga njemu reflektorica, pa sam mu prišao
50





























































































   48   49   50   51   52