Page 50 - Obitelji s ljubavlju
P. 50
debeli Ivica objesio za retrovizor, džip je iskolačio oči, počeo žmirkati i svjetliti i zavijati kao da su mu avioni nad glavom, tako da sam ja, odjurivši na WC, razmišljao da koji je to vrag u ovom gradu i mojoj obitelji da sve živo, osim frižidera, tuli i zavija i na- goni me na četvrti kat. Stara se dere po danu, stari zavija po noći, televizor i radio čim ih upališ, škola i grad kad im se prohtije, vrata cvile da te jeza podilazi, a evo, sad je i auto počeo zavijati iz čistog inata, kao da ga kolju i eno ga gdje još uvijek zavija. Moji gelipteri su također svi redom zbrisali glavom bez obzira i posakrivali se kuda koji, a čitava škola je nahrupila na prozore da vidi tko to u pol bijela dana krade aute. Tko? Isti onaj koji krade i dragocjenosti.
Poslije sam škvadru uvjerio da je to bilo zbog toga što me džip još dovoljno ne pozna i da je pomalo prestrašen i divlji, ova- ko sam i u tuđem gradu i da smo možda malo i mi krivi kad smo onako iznebuha i naglo banuli i počeli se verati po njemu. Tko se ne bi prepao. Vidjet ćete zato sutra kad dođem s ključevima.
Sutra je neki gospodin pred cijelom mojom škvadrom, koja mu je prijetila policijom ako i dalje nastavi prčkati po tuđem autu, natovario džip stvarima, ukrcao svoju obitelj i nastavio put iz Hercegovine prema Austriji a da se njih nije udostojio ni po- gledati, pa sam ja morao teška srca priznati da sam auto jučer kasno navečer morao prodati baš tom tipu jer se džip nikako nije mogao ukrotiti, pripitomiti i naviknuti na mene. Nisu mi baš pre- više vjerovali.
***
Srećom imam Sljepka. Opet smo se sreli u samoposluživa- nju. Ja sam svoj poraz utapao u “Snjeguljici”, a Sljepko je petljao nešto oko reflektorica. Bio sam siguran da je kupuje za mene, jer, oprostite, kog će vraga njemu reflektorica, pa sam mu prišao
50