Page 55 - Obitelji s ljubavlju

I onda se iznenada, i bez ikakva valjanog razloga, odjednom sa starom dogodila nevjerojatna promjena. Živnula je, pjevušila cijelo vrijeme, mirisala gotovo kao šetajući dezodoran, čak joj ni ja nisam išao na živce, samo smo se mazili i ljubili, a i škola je prestala biti problem. Njoj. Meni, nažalost, nije. Svojim očima nisam mogao vjerovati u kojeg se komada odjedanput moja stara pretvorila. Čak je, nakon dvije godine, nalakirala nokte, raspalila frizuru s pramenovima i da te Bog sačuva kakvom je drečećom crvenom šminkom naličila usnice.
Sto posto se pomirila sa starim. Vjerojatno ju je nazvao na posao pa su sve lijepo izgladili. Je mi stari tvrdoglav kao maga- rac, ali ipak zna mjeru.
Bili su to mjeseci uživancije usprkos uzbunama i sranju. Stara je, istina, sve dulje ostajala na poslu, pa čak i morala ići na nekakva službena putovanja, ali se zato vraćala sve sretnija i kad je bila kod kuće, sve samo pjesma i veselje, a i svaki čas neki da- rovi za mene. Osim što se pomirila sa starim, njušio sam da mora da je doznala i da ćemo uskoro pobijediti u ratu jer bi još jedino to moglo biti uzrokom našoj tako velikoj sreći i zadovoljstvu. Malo sam o tome diskutirao i sa svojim prijateljem Sljepkom, ali je on, budući da ima naglašenu zakinutost u pregledu nad situa- cijom, sve počeo vaditi nekakve crve, crve sumnje, tako da mi je sve samo ogadio, pokvario i samo dobro raspoloženje, pa sam ga dva-tri tjedna izbjegavao.
Stara mi je bila turbo i naprosto sam bio zaljubljen u nju. Do ušiju, koliko već jedan trinaestogodišnjak može voljeti svoju
55