Page 56 - Obitelji s ljubavlju

staru. Bila je ljepša od profačice iz likovnog, što su mi potvrdili i moji zgubidani iz škvadre, jer nisam izdržao a da ih ne pitam. Ali već sam pomalo bio u godinama, pa sam već kužio da sve što je lijepo kratko traje.
I tako, kao grom iz vedrog neba, za jednim nedjeljnim ruč- kom stara me pita:
− Čuj mali, a da mi zamijenimo tatu? Bi li ti imao išta protiv?
− Ovisi za što ga misliš zamijeniti. Ima nekih stvari nad ko- jima bih se debelo zamislio. Recimo bernardinac, bicikl, kajak.... − Ne, mislim da ga zamijenimo s jednim finim gospodinom. − Čekaj, mama, pa naš tata već je jedan fini gospodin, po-
gotovo kad se uredi prije odlaska na misu.
− Ma ne to. Ne mislim to, nego da mama dovede novog tatu
koji bi te više volio od ovog sada.
Kad sam ja blenuo u staru, njoj je pala vilica iz ruke. Pa o
čemu to ona melje?!? Nije dosta da imam ludog starog, nego mi je još i stara sad prolupala. Onaj samo šuti, a ova samo pjevuši i melje gluposti. Tko će njih ikada više spariti. Otprašili su u svom ludilu svaki u svoju suprotnost, a ja tu na razmeđu rata, obitelji i ludila jedini normalan, ali s tek trinaest kvrga i školom za vratom. U dvije sekunde mi se život ponovno usro iz temelja i postao još gori. Pa jel’ to meni moja stara pokušava reći da si je našla frajera i da već hodaju?!? I to pokraj mene i mog živog starog. Ovo je stvarno kraj.
Naravno da sam se sjurio u skrovište poput špriha, ali bo- gme sam i psima dodijao, više ni oni nisu imali razumijevanja ni živaca za naša obiteljska sranja pa su utekli čim sam ja ušao. Što je još gore, već su mi se i “Hrvatine” izlizale od silne upo- trebe, a ne mogu ni Sljepku na oči koliko sam ga izvrijeđao zbog istine koju mi je prije tri tjedna pokušao ispričati, a u vezi s mo- jom starom. On slijep je vidio tri puta bolje nego ja i cijela moja
56