Page 72 - Obitelji s ljubavlju

nisam nikad čuo ni da postoje, od nekakvih čekova, deviza, bo- nova, pa sve do, pazi sad, plastičnih kartica, što je mene užasno začudilo i iznenadilo jer sam ja imao jedan dosta nemaran odnos prema plastici pa sam plastične vrećice i boce našutavao uzduž i poprijeko čitavog naselja, i pojma nisam imao da se razbacujem sredstvima za plaćanje.
Na kraju je prodavač nasjeo lažljivom stričeku kretenu i, umjesto da mu normalno naplati u kunama, dao se nasamariti i dopustiti mu da se umjesto svega samo potpiše na nekakav ko- madić papira. Odrasli stvarno znaju ponekad biti naivni i glupi kao mala djeca. Nije jadan znao s kim ima posla.
I tako smo nakon peripetija na pumpi konačno krenuli pre- ma toplicama. No, malo poslije drugog semafora spazio sam kako nas jedan plavi auto pokušava sustići i kako nam daje neka- kve signale da stanemo.
− Izgleda da nas onaj plavi auto, lijevo iza nas, pokušava dostići.
− Stvarno, gle idiota kako juri za nama. Ne samo to, nego izgleda da mi i prijeti šakom. ISUSE I MAJKO, PA NIJE VAL- JDA TO JEDAN OD ONIH RAZBOJNIKA IZ PRIJETEĆEG PISMA?!?!
− Meni se baš čini da je. Ako dobro vidim, drži nešto crno u ruci kojom maše. Čini se da je to bomba!!
− Bježimo, pobit će nas bez milosti!!
I tu je počela jurnjava na život i smrt po čitavom gradu. Mi smo jurili, a on nam je bio stalno za petama, i kroz crvene sema- fore i kroz pješačke zone, i u suprotnom smjeru, skrivali smo se u slijepim ulicama, dvorištima, haustorima, na pješačkom prije- lazu, ali sve uzalud, jer stalno je bio iza nas. Okrenuli smo glave i gledali na suprotnu stranu, pjevali “Hrvatine”, za svaku sigurnost i neke srpske pjesme, ali ništa i nitko nam nije imao namjeru po-
72