Page 84 - Obitelji s ljubavlju

pred Sljepkom još ispao izdajica i špijun, što ni sanjao nisam da ću biti, pa mi je još sve bilo stostruko gore. Ovako mi sutra mogu i mamu odvesti. Ništa ja više ne znam.
Užasno ti je i neizdrživo teško kad izdaš prijatelja, pa makar ti bio i neprijatelj.
I kome da ja sad odem, s kim da o tome pričam, s mojim dupeglavcima iz razreda, s Marinom koja će to rastrubiti po čita- voj školi, sa starom koja skapava i od svojih problema, ili možda sa starim koji mi je to sve i priskrbio? Lunje nisu imale takvu snagu karaktera da to izdrže jer su često morale podvijati rep da prežive, pa su zbrisale dok sam ridao, ne dočekavši da zapjevam “Hrvatine” koje su mi zvučale prazno i glupo i nisu mi ulijevale ništa jer je to bila jedna obična ratna pjesma, a mene je shrvala tuga i veleizdaja za koji slučaj se pjevaju opere i simfonije, kojih se ja nisam mogao sjetiti jer se to u mojoj kući ne pjeva.
Odjurio sam u crkvu, zavukao se u ispovjedaonicu i tri dana iz nje nisam izlazio, tako da su mi časne svako malo morale do- nositi i juhu i sokove, a treći dan i kompletan ručak, pa su već velečasnom i meni, dok sam se ispovijedao, pomalo i smetale i dodijavale. Tek kad sam bio donekle pokrpan, mogao sam, uz Božju pomoć, saslušati istinu do kraja, koliko god ona bolna bila.
***
Za divno čudo, sve to vrijeme stari je ostao doma i čekao da se ja vratim, da se pretvorim iz religioznog fanatika u običnog, primjerenog mojoj dobi - što je nakon svega što se dogodilo ipak bilo malo prezahtjevno očekivanje - pa da mi on osobno sve po- tanko objasni. Opazio sam već s vrata da između starog i stare više nije ona santa leda koju sam ja ostavio prije nego što sam otišao da nam po toj ljetnoj žegi hladi stan, a na kojoj bi se i Ti- tanic skršio, i da već pušu puno topliji vjetrovi, propuhu usprkos.
84