Page 86 - Obitelji s ljubavlju

***
Kako se nekada davno moj stari obreo u novinama i na te- leviziji, to se sada dogodilo i meni, ali ja i dalje nisam razumio odrasle i zbog toga tako nestrpljivo iščekujem taj četrnaesti ro- đendan. U školi, kad sam obranio penal, a to je bilo ono doba sporta i razbibrige radi moralnog uzdizanja, nitko mi nije ni ruku stisnuo, a sada kad sam izdao prijatelja, postao sam heroj i mo- ralni uzor. Još uvijek mi to ne ide u glavu. On je bio moj prijatelj i to je sigurno kao dan, a samo je bio zaposlen kao neprijatelj. Ja sam izigrao naše prijateljstvo, a on je izgarao na svom poslu kao i mnogi drugi na svom i tko je onda tu veći gad. Premda s druge strane ne mogu a da se ne pitam, kakav to, pobogu, mora biti čo- vjek da se bavi takvim strašnim poslom? I koga sam ja to uopće onda poznavao? Ili možda ljudi nisu ljudi kad rade, evo vam mog starog ko živi primjer, nego samo kad su djeca, kad su nezaposle- ni i kad su invalidi? Na kraju se bojim da ću poludjeti od svega, ali prije nego poludim, moram reći da sam najveći heroj u mom Žižonji, a specijalno u stanovima u kojima su dragocjenosti po- novno na svojim mjestima.
***
Život se vratio svojoj svakodnevici. Ja sam prestao biti he- roj do te mjere da se i Pitagora ponovno nabacivao matematikom na mene, a čak se i ona koza iz povijesti drznula da me pita povi- jest pred čitavim razredom, i to mene koji sam je stvarao. Kako je krenulo, još bi me i onaj iz fizike mogao pitati iako predobro zna da me nema što pitati. Stvarno ti nastavnici imaju zadrt po- sao. Ustvari su svi već zaboravili na moje uspjehe, a meni je tako drago da su tako kratke pameti jer se ja ni jednog svog neuspjeha toliko ne sramim koliko ovog mog najvećeg uspjeha i jedino ja nikako da ga zaboravim i da prestanem o njemu razmišljati. A i
86