Page 107 - Odrastanje

Njegov dida je također za vrijeme rata bio u nekakvoj po- grešnoj vojsci, ali manje pogrešnoj od mog dide, jer se njegov dida dokopao nekakvog sabirnog logora u Italiji, a mojeg su se dokopali nekakvi banditi i tu prestaje moja priča o igračkama, a počinje od Dugog, jer se iz Italije nakon dvije godine Andrija prebacio u Ameriku, odakle im je slao pisma i igračke, za razli- ku od dolara.
To nisu bile obične igračke, ili igračke iz naših izloga. To su bile igračke iz najljepših dječjih snova. Moja glavna igračka u to vrijeme je bila kutija od cipela, zavezana za špagu, koju sam ja vukao kud god da su me moji vodili, osim kod Dugog, a pretvarala se u trenu u bilo što, sve ovisno o tome da li bih ja trubio kao auto, lajao kao pas, fučkao kao lokomotiva ili mijau- kao kao mačka. Budući se ribe ne glasaju, kad sam htio imati ribu, vukao sam ju po kadi punoj vode. Spavala je uvijek ispod mog kinderbeta, samo zato da bi me tijekom čitave noći od svega mogla čuvati.
Dugi je u to isto vrijeme imao prave aute, kamion, jedri- licu, dva tenka, avion, pištolj, pušku i još toliko toga da je to bilo apsolutno dostatno da posluži kao prvi istinski zametak i prapočelo budućeg NATO saveza, ali najviše od svega Električ- nu Željeznicu s kompletnim vagonima, željezničkim stanicama, hangarima i prugom, koja se protezala kroz čitavu dnevnu sobu. Na taj način, smo mi u ono vrijeme, otprilike zamišljali raj i tu smo uživali do mile volje, gledajući starog od Dugog kako se cijele dane igra s igračkama, jer ih nitko živ od nas nije smio ni pipnuti, da ih slučajno ne pokvarimo. Istina postojala je i gumena lutka s likom Indijanca, s kojim smo se smjeli igrati do mile volje i koja je bila uzrokom naše neobjektivne simpatije za Indijance, koju smo poslije tako bučno ispoljavali za cijelo vrijeme trajanja kaubojskih filmova.
Također mi je u četvrtak, 6. 5. 1959. bilo dozvoljeno da prebacim skretnicu na pruzi Električne Željeznice.
105