Page 16 - Odrastanje

jer uvijek u kuhinji nešto kuha ili pak sprema po kući, pa ju se ne može nigdje drugdje ni sresti. Bio je veći od mene, a mislim da i od bake, i bio je jako lijep, što si muški jedni za druge ne smiju govoriti. Imao je i ruke i noge, koje je držao u rukavima i nogavicama, što je neobično važno za napisati, jer ti je bez njih jako teško u životu i onda te samo okreću kao štrucu kruha, kako su već puno godina i skroz od rođenja morali okretati su- sjedovog Gagu, pa si ne možeš ni muhe otjerati, koje to znaju i baš ti namjerno lete u usta i nos, ako baš ja nisam pokraj pa da ih otjeram. Moj je dida još ljepši bio iznutra, što ja ne znam nikako bolje opisati, nego kad se veli da ga volim. Ako ga sad negdje sretnete sigurno ćete ga odmah prepoznati.
Iako sam didu više volio, još uvijek se nisam odlučio, kad jedanput budem jako star, da li ću biti dida ili baka, jer je baka ipak najbliže kolačima i može ih peći kad god zaželi. Jedino sam bio siguran da nikada neću ići u školu i da ću sigurno biti milicajac.
Dida je uvijek bio jako zaposlen, jer je imao tri obrta za proizvodnju: soda vode i krahera; čistih odijela u kemijskoj či- stionici, koja je prekrasno mirisala po benzinu, gdje ni moj dida nije smio pušiti; i fordrukeraja, gdje je mogao pušiti tko god je htio, osim mene.
Fordrukeraj je jedna lijepa riječ za proizvodnju koja se najjednostavnije može prevesti na ovaj način.
- Dobar dan , gazdarice!-, jer iako je obrt bio didin, posao je bio bakin.
- Dobar dan, snašo!-
- Evo ja došla, poslala me susjeda k vami radi fordrukeraja.- - Izvoli snašo, na pravom si mjestu, koji želiš?-
- Imam dvi krpe, pa bi najvolila “Kuharice skuhaj ručak
fino pa ćeš dobit novaca za kino” i “Kuharice manje zbori da ti ručak ne prigori”.
Imate to?- 14