Page 22 - Odrastanje

kru plahtu, špinali šećer, natakali ga svakovrsnim čajevima od svih biljki i životinja, mjerili temperaturu, tepali mu i plakali, što njemu nikako nije pomagalo i išlo nabolje, a Amerikance to uopće nije rastužilo, pa je on jednu noć, kad ga nisu baš dobro pazili, namjerno umro.
Sestra koja je došla poslije njega, nakon svega toga što je prošao njezin brat, radije se rodila mrtva, nego da pije sve one čajeve koje djeca uopće ne vole. Bolja je bijela kava.
Mi ostali se nismo htjeli roditi dok Amerika nije proširila tržište i na male potrošače i nas uopće taj gubitak nije toliko po- godio, koliko bi trebao, a poglavito mene, jer da su se oni kojim čudom izvukli s onim čajevima, nikada ti ja, moj brajko, ne bih ugledao svjetlo dana. I zato, kad smo god palili svijeće za njih, ja sam bio onako malo žalostan i tužan, a u stvari više sretan i zahvalan da su otišli s ovog svijeta ne bi li ostavili mjesto za mene, što je najveći mogući iskaz bratske ljubavi.
Uglavnom, kad nisam radio nisam se dosađivao, nego sam s prijateljima krstario gradom i učio koješta, radi čega su me moji i slali didi i baki, kao, na primjer, bez karte u kino, ili na nogometnu utakmicu, u rasadnik po voće, u ribogojilište po ribe, u željezaru gledati bicikle i bambus štapove za ribolov, krasti šprihove za pračku, gdje sam vam ja imao najodgovor- niju dužnost da čuvam stražu, jer za drugo ništa pod milim Bo- gom nisam bio, što je djelomično bilo zbog toga, jer kad jednog dana budem milicajac onda ću isto uvijek nešto čuvati, tako da je to kod milicajaca nasljedno već od malih nogu.
Najviše smo volili Uskrs, jer se na taj dan najmanje smje- lo pucati, jer djeca ne smiju pucati nikad, osim od zdravlja, jer im to odrasli brane, a za Uskrs najviše brani milicija, a odrasli vam samo nabave karabit da ne bi na taj dan pucali. Dida je meni dao šibice, dok baka nije gledala, drugi su pribavili karabit i kanticu, a pišalinu i pljuvačku je već od prije svaki ponio sa
20