Page 71 - Odrastanje

moramo učiniti, premda ako pokušamo sa skrivenim biciklima iza prvog ugla, čini mi se providno i da nema smisla. Što ti veliš Deba?-
- Nema! I s biciklom i bez njega mora se proći kraj moje slastičarnice, a kakve smo loše sreće, lako moguće da nas još netko i vidi na tim biciklima i tuži organizatoru. Uvijek se nađe pokoja tužibaba.-
- Kak’ to misliš netko? Pa čitav će grad sutra biti vani.-
- E, onda, kad ste već mene pitali, iskreno mislim da smo u govnima do grla.-
- Čekaj, čekaj. Čini mi se da nije sve propalo, možda se ipak nekako izvučemo. Ako ne možemo pobijediti, a ne može- mo, onda se bar možemo tako dotjerati, da će se o tome nave- liko pričati i tako prenositi slava naše škole. Svi će sutra biti u dresovima, a mi ćemo preko dresova još navući i raznobojne reklame.-
Pred nama je ostala još jedna-jedina noć u kojoj se trebalo primiti posla i nadoknaditi sve ono što se nije stiglo u mjeseci- ma teških i iscrpljujućih priprema.
Ujutro je meni na prsima osvanuo Bob Dylan iznad kojeg je pisalo “I on pere Mixalom!”, a preko čitavih leđa veliko slo- vo M i sitno ixal.
Kod drugih se pila Kokta, vozilo Porsheom, pralo Persi- lom, kupovao benzin
u Ini i plaćala struja u Elektri. Plan je inače bio slijedeći. Skinemo se, trčimo k’o ludi sve do slastičarnice, uđemo, poje- demo po dvije baklave svaki, i šepajući se vratimo do cilja.
- Evo, koji peh. Na žalost, svi do jednoga smo se ozlijedili.- *****
Na trgu već gužva, radnici završavaju s dekoriranjem,
vješajući slike i zastavice, u onoj brzini, na kriva mjesta i na- opačke, ekipe se lagano zagrijavaju, takmičari se međusobno
69