Page 80 - Odrastanje

Petnaestu večer sam se konačno ohrabrio i ušao u sobu.
-Hajde stari, dosta je s izležavanjem i izmotavanjem. Sti- gla su drva, Modra lasta, svinjske polovice i Drava bez filtera. Pomozi mi ne mogu sve sam.,
a u sobi tišina, mrak i jedva čujno disanje koje je dopiralo s kreveta zajedno s osjećajem izgubljenosti i straha, osjećajem koji sam ja tako dobro upoznao
još kao klinac u svojoj sobi, radi čega sam usred noći i tabanao iz svog straha i mraka u toplinu i sigurnost tatinog kre- veta. Soba je tako snažno mirisala na rani očaj i samoubojstvo s predomišljanjem, da me odmah steglo oko onog što je još u toj tuzi od atmosfere ostalo od mog srca i ja sam se, kao nekad, potiho zavukao u tatin krevet da mu vratim tu odavno posuđenu toplinu i sigurnost, koju sam kao klinac tako nesmiljeno trošio. I nađem ga onakvog velikog, kako sada sitan i sklupčan leži pred mukom koja ga je snašla zbog krivih koraka, poteza i idea- la, nađem ga u strahu od neizvjesne budućnosti, nađem ga gdje prebire sve one iste misli i strahove što su ih kroz stoljeća pre- birali krivovjernici u isčekivanju inkvizitora, a najviše u strahu zbog izgubljene vjere da to može ikako drugačije proći i ikako drugačije završiti osim da svi ispaštamo.
Bezumno i teško je ustati protiv države, a još ti je teže kad država ustane protiv tebe, a ti ostaneš sam ostavljen od svih, kao Pale sam na Svijetu, u oluji koja sve više jača, a tebi su već io- nako sva sidra popucala i to u oluji kojoj se kraj još uvijek ni ne nazire. I moj se stari poput izgubljenog brodolomca na pučini, ljuljao u svojoj muci i sam je sebi u svojim očima postajao sve manji, beznačajniji i sitniji i sve se više uvlačio u sebe i smanji- vao, nadajući se da će potpuno nestati, a s njim i svi problemi koje je iz najdubljih pobuda i u najboljoj namjeri stvorio.
I ja sam ga zagrlio onakvog sitnog i sjađenog i stao ga gri- jati svojom toplinom i blizinom, kao što djeca dlanovima griju
78