Page 86 - Odrastanje
P. 86

2. Kad u vosku stigneš posljednji, svi odreda su ti pretpo- stavljeni.
1. 12. Subota. Još 363 dana.
Zamalo sam završio u zatvoru.
Sjedili smo u zavjetrini i jedini sam ja ostao sjediti kad se odnekuda pojavio nekakav komandir, koji se odmah, od sve pri- sutne vojske, baš na mene napenalio, da vidi ga on ne pozdrav- lja komandujući kadar, na što sam ja brže bolje odgovorio “Do- bar dan”, ali to uopće nije pomoglo, jer da se tako pozdravljaju babe, a mi smo, druže vojniče, valjda još uvijek nekakva vojska i da s takvima treba najoštrije, na što sam ja odmah pokušao s jednim gromoglasnim “Zdravo!”, što je ovog toliko razludilo da je urlao na sve, a ne samo na mene, a kad mu je pogled ponovno pao na mene, samo je procijedio kroz zube:
- Desetare, s ovom bitangom smesta u zatvor!-
- Druže majore, desetar Herceg! Vojnik je tek danas sti- gao!-
- Svejednako, desetare, svejednako!-
Svejednako na vojnički znači da ne ideš u zatvor, nego da cijelo poslijepodne, kao idiot, pred jednom stolicom i budnim okom desetara učiš pozdravljati vojnički.
2. 12. Nedjelja. Još 362 dana.
Danas su svi vojnici, osim fazana, otišli u grad. Fazani su učili kako se rade kreveti. Moj je iz nekog razloga bilo najteže složiti, pa su se drugi već naveliko za nagradu igrali zuje, a ja sam i dalje natezao čaršafe.
Krevet sam dobro složio tek kad sam bio siguran da je pre- stala nagradna igra zvana zuja, u kojoj vojnik A stane u sredinu, ostala abeceda oko njega i onda kad je on okrenut leđima, netko ga mlatne iz sve snage po ramenu, a vojnik A pogađa tko je. Cijelo vrijeme trajanja igre igrači zuje poput pčela. Igra prestaje kad im vojnika A odnesu u ambulantu.
84























































































   84   85   86   87   88