Page 98 - Odrastanje

I tu on želi reći Stipi, i radi toga mu i sve priča, neka se Stipe ništa ne zavarava i ne gaji lažne nade da će bol jednom proći, kao što pričaju, i da će se sve vremenom zaboraviti, jer neće, jer da njega i dan danas kad god vidi bicikl, zapeče poput žive rane sjećanje na kupnju i jedinstvenu priliku koju nije smio propustiti.
Tako se, nakon što je Janez otvorio dušu, poput lavine sur- valo na Stipu niz tragedija, sve jedna gora od druge, koje su jedva preživjeli naši hrabri vojnici, samo da pokažu Stipi da nije sam u svojoj boli.
........ evo baš dok su stigli u šumu u sječu drva, a ono sije- čanj i ciča zima i samo što je otišao na malu stranu, jer čovjeka i zimi potjera, i dok je prtljao da ga nađe i izvadi, jer je navukao dvoje hlače i duge gaće, a jedno drvo je tako nezgodno palo da ga je poklopilo i prignječilo granama da se nije mogao, ali, ni pomaknuti, pa su ostale drvosječe odmah priskočile i pojele mu i popile sve što je imao za ručak, prije nego se on uspio nekako sam iskobeljati.
........ bio je to gotovo čistokrvni, rasni pas, križanac pudle i njemačkog ovčara, ili možda dobermana i koker španijela, što uostalom i nije toliko važno, nego se Garo jednog dana otrgnuo s lanca i utekao. I nema ti Garine u ponedjeljak, nema ti njega ni u utorak, ni u srijedu. Vratio ti se naš bećar Garina, zamisli, tek u subotu kad smo ga mi već i prežalili. Na sve to skupa, još je u međuvremenu i obavezno cijepljenje poskupilo, a moj stari nikad nije davao novce za gluposti, pa ti ja nisam nikad bio ni s razredom na izletu, tako da su ga pijani šinteri morali, onakvog necijepljenog, zatući sačmaricom na lancu u dvorištu, pa su nam usput lijepo stradale i tri kokoši i jedna patka, što ti je onda u našoj kući ispala velika žalost i tuga, jer su nam koke bile odlične nesilice.
96